Bugenvilija
05.11.2009., četvrtak
Trice i kučine
 Kod nas ništa novo, ali niti staro. Stalno je neki drastičan obrat situacije. Više se ni ne sjećam što sve ne (kad ne zapisujem redovito). Uglavnom, sada je opet sve u redu. A što nije bilo, pitate se vjerojatno. Pa imali smo ponovo malog ranjenika doma. Ovaj puta Dawa i pol odrezanog palca. Je je, dali su im u kindergartenu svakom po mali džepni nožić i štap, pa su oni to gulili i rezuckali, a neki nisu pazili, pa su si odrezali komad prsta skupa sa noktom... Nije strašno jer moglo je biti i gore, no moglo je biti i bez toga. Išli su sa kindergartenom u šumu. Imaju svoju kamp prikolicu stacioniranu u obližnjoj šumi. Početkom jeseni po jedna grupica klinčadije, svake srijede pohodi to izletište i tamo se uče važne stvari. Kako prepoznati sjever, gdje žive mravi, koje su gljive otrovne, koje se bobice ne smiju dirati i slične stvari. Zgodno i pametno osmišljeno ali nisu računali na blizance. Zapravo jesu. Zato su i poveli samo jednoga od dvojice ali i to je vidimo, bilo previše...ili je to greška jer nisu poveli obojicu, ko bi sad znao.  Uglavnom, zadnjih tjedan dana smo išli svaki dan na previjanje ručice. Upoznali svaku smjenu osoblja kod doktora, čak idomaću ekipu, tj doktorovu ženu koja nas je i primila taj dan kad se posijekao. Doktor naime ima ordinaciju u svojoj kući, što se do sad pokazalao kao vrlo praktično. Desetkovali smo im zalihe gumenih bonbona, i kutiju sa igračkama za dobru i hrabru djecu, te medicinski pribor, posebno šprice... Krepala mi struja na autu, tj ne baš sva ali ne rade brisači. Tako da sam malo hendikepirana zbog toga jer ne mogu na svoje redovite rute pošto kiša pada svakih 18 minuta, a često i češće. A onda stat sa strane pa čekat da prođe ne može se baš svugdje pa ne volim ni riskirati. Sreća da mi je vrtić na pljucomet, pa ne trebam auto za tu rabotu. Jučer sam išla izazivati vraga jer nisam mogla odoljeti tom ludilu od vremena. Pravi zakašnjeli april sa olujnim vjetrom i gomilom predivnih brzojurećih oblaka. Iznenadnim sunčanim upadima, silnom kišom i ogromnim dugama preko cijelog neba. Rijetko lijep prizor. Naravno, stala sam dvijestotinjak puta u 3 sata koliko sam šalabazala od nemila do nedraga. Pokisla ko miš i izluftala se dubinski. Mogla bi se pod bakalar prodat da nemam koju kilu viška.  Našla sam mjesto gdje bi, da imam para, zasigurno kupila plac za gradit kuću. Predivno i prekrasno. Jedina mu je mana šuma sa velikom tablom, pazi bijesne lisice...Ali sa tim ću se problemom baviti kad dođem do para. Baš me nešto sreća krenula. Kupila srećku i dobila dupli ulog. Dva eura. Treba počet od nečeg, kaj ne... U nedelju se spremam na umjetnički sajam u obližnji grad. Dršte fige da prodam sve slike i čestitke i silno se obogatim. I još jedna lijepa vijest. Dolazi nam Ivo iz Beča u nedelju ili ponedeljak. Bit će veselja za mališane :)) |
- 13:25 - Komentari (39) - Isprintaj - #
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Putešestvije blizanaca i moja zapažanja kroz životarenje u tuđini i poneka fotografija. -Canon 450D 18-55mm -Fuji FinePix S9600 -FZ30 LUMIX RAYNOX Macroscopic Lens M-250 širokokutni sa makro lećom -FinePix s602 Moja galerija: Fotozine  moj email: bugenvilija(at)gmail.com  _______________________ Misao dana: PRIHVATI SVAKU STRESNU SITUACIJU KAO PAS: AKO TO NE MOŽEŠ POJESTI ILI SE S TIM IGRATI - POPIŠAJ SE NA TO I KRENI DALJE... Kad čitam, a čitam počesto onda svratim tu i tamo, a kako imam sklerozu ili neku sličnu opaku bolest, zaboravim kud sam krenula i lutam, lutam...e pa da više ne lutam, evo da zapišem samoj sebi par blog adresa. Slobodno se poslužite istima ako i vi slučajno zalutate...nisu po nekom redu, već više kako sam koju ulovila i pribilježila... Lipa Mare Luciferka Marčelina Zona Apstinentica Koraljka Grintelija Skaska Brod u boci Zubiša Zlica od Opaka dolphinA Chablis Rudarka Xiola JJA Kulerica Juliere Viola Franc Elle Woods Gone Brunnette Zlatna djeva Odmak Hybrid |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
